DŽEHMIJSKA POTVORA NA IBN KAJJIMA! (Odgovor Abdurahmanu Kuduzoviću)

       

DŽEHMIJSKA POTVORA NA IBN KAJJIMA

Odgovor Abdurrahmanu Kuduzoviću na potvoru Ibn Kajjima

Bismillah, ve salatu ve selamu ala resulillah ve ba'd.

U nedostatku dokaza, a oni svakako i ne postoje, branioci taguta – da bi opravdali svoje tagute i dokazali njihov islam – hvataju se za općeniti govor učenjaka, ili za govor kojeg spuštaju na drugačije stanje, ili govor kojem daju tumačenje koje nije ciljano i sa njima pokušaju da potvrde svoju zabludu i nađu neko opravdanje svojim vladarima.

Nakon perioda u kojem je Allah otkrio turskog taguta Erdoğana i da je njegova borba u stvari borba za demokratiju, što on jasno i ističe, a zabludjeli novotari se pravili slijepi, gluhi i glupi na sve to, Abdurrahman Kuduzović, svršenik pravnog fakulteta u Medini, je nastavio da brani svoje vjerne vladare.

Kaže Abdurrahman Kuduzović, a što je objavljeno na njegovom ličnom FB profilu i na portalu Novi horizonti:

Odgovor:

Na početku kažemo: slagao je Abdurrahman Kuduzović i obmanuo.

Slagao je na Ibn Kajjima i pripisao mu ono što on nikada nije rekao, a zatim je slagao i obmanuo u prevođenju citata ibn Kajjima i prilagodio ga je svojoj novotarskoj, preciznije džehmijskoj akidi.

Kaže Ibn Kajjim: 

Ispravan prijevod onoga što je Abdurrahman slagao, glasi:

"Pa vladar (koji sudi) po onome što Allah nije objavio je nevjernik, i onaj koji ostavlja namaz je nevjernik, po hadisu Poslanika ﷺ; ali to je kufr u djelima, a ne kufr u ubjeđenju."

Međutim, Kuduzović je slagao na Ibn Kajjima i preveo ovaj dio: "vladar koji sudi prema nekom drugom, a ne prema Allahovom, zakonu nevjernik je" – a razlika u značenju je očita i ogromna,jer Ibn Kajjim ovdje ne spominje suđenje po nekom drugom zakonu, štaviše, on čovjeka koji sudi drugim zakonom mimo Allahovog naziva Tagutom, a to ćemo kasnije i spomenuti.

Zatim Kuduzović želi da Ibn Kajjimovo objašnjenje: "ali se ovdje radi o nevjerovanju djelom, a ne o nevjerovanju koje izvodi iz vjere." – nadoveže na svoj pogrešni prijevod, pokušavajući i njega da učini džehmijom poput sebe, jer kod džehmija kufr može biti samo u ubjeđenju i kod njih samo nevjerničko ubjeđenje izvodi iz vjere, a nikako djelo.

Ono što ovi ljudi ne mogu da shvate i rastave jesu dvije različite mese'ele:

1. da neko ostavi sud Allaha u konkretnoj situaciji radi strasti, mita i slično tome, 
2. i da u osnovi, sudi i presuđuje drugim zakonom, a ne Allahovim.

A slučaj današnjih taguta nije da ostave presudu u konkretnoj situaciji radi strasti, mita, porodičnih veza i slično tome, nego moraju da sude po već napisanom i određenom nevjerničkom zakonu kojeg su sami svojevoljno odabrali prije toga i da ne odstupaju od njega.

Suđenje, u osnovi, drugim zakonom mimo Allahovog u govoru Ibn Kajjima

Što se tiče mes'ele da neko u osnovi sudi/vlada nekim drugim zakonom,a ne Allahovim, o takvome kaže ibn Kajjim:

"Došlo je u Kur'anu i potvrđeno je konsenzusom, da je islam derogirao sve vjerozakone prije njega i da onaj koji se pridržava onoga što je došlo u Tevratu i Indžilu, a ne slijedi Kur'an, da je takav nevjernik." (Ahkamu ehliz-zimme 1/259)

Pitanja za Abdurrahmana, za koja se nadamo da smije odgovoriti jasno i nedvosmisleno ljudima: 

• Koji je propis onoga koji danas sudi ljudima Tevratom i Indžilom, a priznaje da su derogirani i da je Allahov sud bolji i da se ne smije suditi sa Tevratom i Indžilom, ali to ipak čini?
• Koji je propis čovjeka koji bi danas uzeo Jasik (u kojem je bilo i islamskih propisa, ali i tagutskih) od Džingiz Hana i sudio ljudima sa njime, uz priznanje da je sve to haram i da ne smije to da čini?

I kaže Ibn Kajjim o onome koji u osnovi ljudima sudi zakonom koji nije Allahov: "....Stoga, tagut svakog naroda je onaj pred kojim se sude mimo Allaha i Njegovog Poslanika..." (I'lamul-muvekiin 1/58)

A iz novotarske akide i govora AbduRahmana proizilazi: Da takav nije tagut sve dok to ne ohalalali.

I kaže prije toga ibn Kajjim: "Zatim je Allah obavijestio da onaj koji traži presudu ili sudi po nečem drugom mimo onoga sa čime je došao Poslanik, da je takav sudio tagutom i tražio presudu od njega." (I'lam)

A iz novotarske akide i govora Abdurrahmana proizilazi: Da je Allah obavijestio da samo onaj koji ohalali suđenje i traženje presude od drugih zakona mimo Allahovog biva nevjernik, i da samo onaj koji ohalali suđenje po tagutu i traženje presude od taguta biva nevjernikom, ali ne i onaj koji to čini bez ohalaljivanja.

A ovo, tako nam Allaha, nije nikad niko rekao od uleme, osim što ovo govore džehmije i to iz modernog doba, a ako je neko postavio ove uvjete bujrum neka dokaže, a ne da obmanjuje narod otvarajući mu vrata i mogućnost da slobodno hoda ka džehennemu, i pozivajući ga čak u Džehennem poput (nekih) daija koji su opisani od strane Allahovog poslanika ﷺ muttefekun alejhi hadisom:"Pozivači na vratima Džehennema, onaj ko im se odazove bace ga u njega."

Ostavljanje Allahovog suda u konkretnoj situaciji (u pojedinačnom slučaju) u govoru Ibn Kajjima

Što se tiče mes'ele  sudije/vladara koji u osnovi vlada i sudi sa šerijatom, ali radi mita, strasti, porodičnih veza i sl, u određenoj tj. pojedinačnoj situaciji izbjegne da presudi po Allahovom zakonu, o tome postoje detaljna pojašnjenja i na ovo se odnosi govor uleme. (o takvoj situaciji govori citat Ali Hudejra, što ćemo vidjeti u nastavku)

To je oblik koji ulema naziva ostavljanje suda po onome što je Allah objavio (u toj situaciji) ili nesuđenje po onome što je Allah objavio (u toj situaciji), što nije isto kao i prethodni slučaj gdje imamo suđenje drugim zakonom mimo Allahovim, jer i u ovom slučaju osoba presudi po šerijatu nakon što je spletkama i hilama naštelala sebi novu situaciju i izbjegla da presudi onako kako bi trebalo u prvobitnom slučaju.

To ćemo kasnije vidjeti u konkretnom primjeru koji spominje šejh Ali Hudejr.

U vezi sa ostavljanjem suda u pojedinačnim situacijama kaže ibn Kajjim:

"I kada (vladar/sudija) sudi po onome što Allah nije objavio, ili učini nešto što je Poslanik, ﷺ, nazvao kufrom, a isti se pridržava islama i njegovih zakona (propisa), pri takvom postoji kufr i iman." (Kitabus-salati 61.)

Pa je ovdje jasno da govori o vladaru koji se u osnovi drži islama i njegovih zakona.

Kaže ibn Kajjim: 

"Ispravno je da suđenje prema onome što Allah nije objavio obuhvata dva kufra: mali i veliki shodno stanju vladara/sudije. Pa ako je ubijeđen da je obavezno da sudi/vlada po onome što je Allah objavio u toj (konkretnoj) situaciji (slučaju), i odstupi od njega griješeći, uz priznanje da zaslužuje kaznu onda je to mali kufr..."(Medaridžus-salikin 1/336-337)

Pa jasno postaje da Ibn Kajjim govori o vladaru koji se u osnovi drži šeri'ata i sudi njime ali ponekada odstupi.

Sličan ovom govoru je i govor Ibn Ebil Izza el-Hanefija koji kaže: "Nesuđenje po onome što je Allah objavio može biti kufr koji izvodi iz vjere, a može biti i grijeh, veliki ili mali, shodno stanju vladara/sudije. Ako vjeruje da suđenje po onome što je Allah objavio nije obaveza i da ima pravo da bira, ili omalovažava Allahov propis a zna da je to Allahov propis – to je veliki kufr. A ako vjeruje obavezu suđenja po onome što je Allah objavio u toj konkretnoj situaciji ali ga ostavi priznajući da tim postupkom zaslužuje kaznu i da griješnik onda je to mali kufr." (Komentar Tahavijeve akide)

I kaže ibn Tejmijje, jasno ističući ovo što govore učenjaci: "Pa ko se ne pridržava suda Allaha i Njegova Poslanika, u onome u čemu su se razišli ljudi, Allah se sobom zakleo da takav ne vjeruje...i onaj ko se ne pridržava suda Allaha i njegova Poslanika takav je nevjernik...a ko se pridržava suda Allaha i njegova Poslanika, nutrinski i vanjštinski, ali ogriješi se i slijedi svoje strasti, takav je na stepenu njemu sličnih griješnika." (Minhadž 5/131)

Dok kod Abdurrahmana i njemu sličnih, nema potrebe za ovim detaljisanjem i nije bitno drži li se i sudi li u osnovi Allahovim sudom, ni u jednom slučaju nije kufr sve dok ne ohalali.

Pitanja za Abdurrahmana: 

• Kojeg se šeri'ata u osnovi drže vladari koje si spomenuo?
• Po kojem zakonu u osnovi moraju da sude i ne smiju da odstupe od njega?
• Da li vladari koje si spomenuo ostavljaju Allahov zakon zbog strasti u pojedinačnim slučajevima, ili zbog oficijelnog zakona u svakom slučaju?

Kaže šejh Ali Hudejr, hafizehullah, po pitanju suđenja onim što Allah nije objavio:

"Druga vrsta: mali kufr i to je kufr dune kufr. Ogleda se u tome da se sudi ili presuđuje u određenom slučaju onim što se suprostavlja šeri'atu, bez (slijeđenja) zakona ili zakonika, ili običaja, s time što zna da je pogriješio i da je griješan.

I naše riječi "u pojedinačnom slučaju (konkretnom slučaju) izuzima se ako bi mu to bila stalna praksa ili da kod njega prevagnjuje suđenje nečim drugim mimo onoga što je Allah objavio, čak i da mu je akida ispravna. 

Također iz toga izlaze i opšte presude (zakoni) koji obuhvataju sve ljude ili većinu.

Primjer za to je: da se nekom kadiji dovede lopov, pa presudi da je krađa haram i da presuđuje kradljivcu odsijecanjem ruke i tako pretežno sudi. 

Ali možda mu se privede određeni lopov, pa zbog prijateljstva među njima ili zbog neke koristi i slično ostavi presudu nad njima odsijecanjem i iznalazi mu opravdanja ne bi li se izvukao kazne.

Pa njegova presuda je da je krađa haram i presuđuje odsijecanjem ruke većini lopova i to ukazuje da mu je ispravna akida.

A njegova presuda nad ovim određenim lopovom neodsijecanjem ruke smatra se kufrom dune kufr (malim kufrom) uz uvjet da prizna da je pogriješio i da nije presudio na osnovu zakona ili sistema (uređenja) ili odluke (tagutskog suda) i slično tome."

(Komentar Hudejra na Kitabut-tevhid)

Ali da opet ne bi rekao da je ovo govor tekfirovca i haridžije jer ga "tvoji" u Kraljevini tako nazivaju i zbog tih optužbi su i zatvorili šejha, evo ti govor od bivšeg saudijskog muftije, Muhammed bin Ibrahim Alu Šejha:

"Što se tiče onoga o kome je rečeno kufr dune kufr (mali kufr)to je kada presudi po onome što Allah nije objavio, vjerujući da je griješan i da je samo Allahov sud istina. Ovo je onaj, kojem se to desi jednom i sl. ali što se tiče onih koji su postavili zakone po redoslijedu (kao sistem) i nametajući ih, pa to je kufr makar rekli pogriješili smo i Allahov zakon je pravedniji." (Fetava Muhammed bin Ibrahim, 12/280)

A da ne kažeš da je i ovo tekfirovac i haridžija, kao što govori tvoja "ulema" iz Kraljevine evo govor šejha Abdurrahmana Mahmuda, (kojeg sigurno bolje poznaješ od nas) gdje kaže:

"I kroz govore učenjaka i njhova pojašnjenja postaje jasno da se moraju ispuniti sljedeća ograničenja da bi suđenje bilo mali kufr:

1. Da osnova vlasti bude (ustrojena) po islamskom šerijatu, i da je osnova na koju se vraća zasnovana na Kur'anu i sunnetu....
2. Da to bude u pojedinačnim slučajevima a ne da bude općeniti zakon koji će biti obavezan (da se sprovodi) nad svim ljudima.
3. Da vladar potvrdi da je Allahov sud istina i da nije dozovljeno da se sudi drugim sudom, shodno tome vladar koji ostavi sud po Allahovom zakonu u toj konkretnoj situaciji on potvrđuje da je griješan, a ako bi vjerovao da mu je dozvoljeno da to radi onda mu kufr nije mali..." (Tešri'ul am 150.)

A da kojim slučajem i za ovoga ne kažeš da je tekfirovac i haridžija, evo ti govor Saliha Fevzana, „tvog šejha“ koji je član „Vijeća velike uleme“ u Kraljevini, gdje kaže:

"U ovom plemenitom ajetu (a ko ne sudi prema onome što je Allah objavio takvi su pravi nevjernici) je jasno da je suđenje po onome što Allah nije objavio kufr, i ovaj kufr nekada bude veliki kufr kojim počinioc izlazi iz vjere a nekada bude mali kufr koji ne izvodi iz vjere, a to se razlikuje od stanja sudije.

Ako vjeruje da je suđenje po Šerijatu neobavezno i da on ima pravo odabira ili omalovaži neki propis Šerijata i smatra da je neki od dunjalučko-laičkih zakona bolji od njega, da Šerijat nije pogodan za ovo vrijeme ili pak želi da tim zakonom kojeg Allah nije objavio zadovolji nevjernike i munafike, ovo sve je veliki kufr.

Ako vjeruje u obaveznost suđenja po onome što je Allah objavio i spozna ga u konkretnoj situacijia zatim odstupi od njega priznajući da zaslužuje kaznu takav je grješnik i naziva se kafir malim kufrom.

Također, ako ne sazna Allahov propis iako je uložio sav napor i izdvojio vrijeme da sazna propis i pogriješi, ovakav je napravio grešku ali će biti nagrađen za svoj trud a njegova greška biće oproštena. 

Ovo je u posebnoj ili određenoj situaciji, ali ako to bude uopšteno i stalno onda se propis razlikuje."( Kitabut-tevhid 39.)

A evo i govor šejha Ebi Ula Rašid bin ebi Ula, na koji je dao predgovor Salih Fevzan, u vezi sa uvjetima koje mora da ispuni sudija da bi presuda bila mali kufr: 

1. Da to bude u pojedinačnim slučajevima ili konkretnim situacijama - i na to ukazuje govor Ibn Kajjima.  (ovdje oni ističu i tumače govor ibn kajjima na ovaj način, a ne na način na koji si ti protumačio da se suština vraća na ohalaljivanje i negiranje, pa ko je u pravu ti ili Salih Fevzan i Ula Rašid ?!?!??!
2. Da se pridržava Allahovog suda nutrinski i vanjštinski, i da mu se desi presuda (po onomešto Allah nije objavio) zbog strasti i na to ukazuje govor Ibn Tejmije." (Davabitu-tekfiril-muajen str. 293)

Evo još jednog od “poznatih koji odgovaraju na pitanja preko interneta”, Salih Munedždžida, “tvog šejha”  koji kaže: "A što se tiče pitanja, kada nesuđenje po onome što je Allah objavio biva malim kufrom koji ne izvodi iz vjere, odgovor je da vladar ili kadija svojim nesuđenjem po onome što je Allah objavio čini mali kufr koji ne izvodi iz vjere onda kada u određenoj (nekoj) situaciji presudi po onome što je Allah objavio zbog prohtjeva, strasti, ulagivanja određenoj osobi, mita i tome slično, uz vjerovanje obaveze suđenja po onome što je Allah objavio i da je njegov postupak grijeh, haram i masijet (nepokornost)." (http://www.islam-qa.com/ar/ref/974)

I kaže u istoj fetvi: “ Suđenje po onome što Allah nije objavio biva veliki kufr koji izvodi iz vjere u sljedećim slučajevima: 

• Ko propiše (zakon) koji Allah nije objavio, jer je propisivanje isključivo Allahovo pravo, Jedinog koji nema sudruga, pa ko mu se u tome suprostavi biva mušrikom…

A upravo vladari koje si spomenuo i njihove vlade su propisali sami sebi nevjerničke zakone I rade po njima pa bih voljeli da nam to malo prokomentarišeš.

Pitanja za Abdurrahmana: 

1. Ko je sad upravu ti ili tvoji šejhovi i ko je ispravno protumačio i shvatio govor ibn Kajjima, jer vam se pojašnjenja razlikuju i primjena govora ibn Kajjima i vraćanje osnove suđenja po onome što Allah nije objavio vam nije ista?!
2. Ko je od ove uleme vratio čitavu meselu nesuđenja da bi bila veliki kufr samo na ohalaljivanje nesuđenja drugim zakonom mimo Allahovim?!

Idemo dalje sa govorima šejhova...

Šejh Bišr ibn Fehd el-Bišr, hafizahullahu teala, kaže: "Ova mesela – mesela nesuđenja po onome što je Allah objavio – predstavlja opći belaj u muslimaskim zemljama, stoga ulema i studenti trebaju pojasniti propise ljudima u ovoj meseli kako bi ljudi znali propis ovih šejtana koji su se okačili na vratove muslimana te im sude francuskim ili švicarskim zakonom, da bi (ljudi) znali da to predstavlja suprotstavljanje Allahu i Njegovom Poslaniku, ﷺ, i da je to kufr u Uzvišenog Allaha. Nesuđenje po onome što je Allah objavio se dijeli na dvije vrste: Prva vrsta je veliki kufr koji izvodi iz vjere a drugi predstavlja grijeh. Što se tiče one vrste koja je grijeh poput onoga ko u određenoj meseli presudi onim što je oprečno Allahovom sudu, zbog strasti, mita i tome slično. Takav je počinio krupnu stvar ali ona ne doseže na stepen kufra koji izvodi iz vjere." (Iz knjige Govor uleme i daija o riddetu onoga ko promijeni šerijat od tagutskih vladara str. 140)

A da ne kažeš i za ovoga da je tekfirovac i haridžija jer su i njega zatvorili „tvoji“ u Kraljevini evo govora Muhammed Emin eš-Šenkitija, rahimehullah, gdje kaže: "I ovim nebeskim tekstovima koje smo spomenuli postaje potpuno jasno da je onaj koji slijedi izmišljene zakone, koje je šejtan propisao na jeziku njegovih evlija i koji se suprostavljaju onome što je propisao Uzvišeni Allah na jeziku Svojih vjerovjesnika, alejhimus-selam, da niko ne sumnja u njihov kufr i njihov širk, osim onoga kome je Allah oduzeo njegov vid i oslijepio ga i pored svjetla objave." (Advaul-bejan, 4/82-85)

I kaže: „Što se tiče zakonodavnog sistema koji je oprečan Šerijatu Stvoritelja nebesa i Zemlje, njegovo sprovođenje predstavlja kufr u Stvoritelja nebesa i Zemlje.“ (Advaul-bejan 4/82)

I ovo je ispravan govor učenjaka kroz sva stoljeća i na ovo se odnose riječi uleme kada govore o malom kufru u suđenju, a nikako ono što je pokušao da poturi Abdurrahman.

A evo da te još malo rastužimo u istoj knjizi koju smo spomenuli, od Ula Rašida kojoj je dao predgovor Salih Fevzan na strani 294, stoji naslov:

"RASPRAVA O DOKAZIVANJU SA PREDAJOM OD IBN ABBASA (KUFR DUNE KUFR) I EBI MIDŽLEZA DA NE IZLAZE IZ VJERE ONI KOJI SUDE SA IZMIŠLJENIM LJUDSKIM ZAKONIMA"

Kaže ebi Ula Rašid: 

- Nije ispravno dokazivanje onih koji dokazuju sa ove dvije predaje (od Ibn Abbasa i Ebi Midžleza) da vladar koji ne sudi po onome što je Allah objavio ne izlazi iz vjere, nego da čini mali kufr – u svim oblicima (suđenja), zbog nekoliko stvari:

1. Ulema je podijelila meselu nesuđenja po onome što je Allah objavio na oblike koji su veliki kufr i oblike koji nisu veliki kufr, i primjenili su govor ibn Abbasa na mali kufr, a od onih koji su to pojasnili su: Muhammed Bin Ibrahim, Ibn ebi Iz el-Hanefi, Ibn Kajjim, Ibn Tejmijje, Ahmed Šakir.
2. Učenjaci su spomenuli oblike koji izvode iz vjere u meseli nesuđenja po onome što je Allah objavio, a već smo spomenuli njihove citate, pa kako je svima njima promaklo ovo što je rekao ibn Abbas, i kako (svi ovi učenjaci) nisu učinili (govor Ibn Abbasa) generalnom osnovom.
3. Odgovor učenjaka onima koji generalno dokazuju sa ove dvije predaje da ne izlaze iz vjere oni koji sude sa izmišljenim ljudskim zakonima, a od onih koji su odgovorili su i Ahmed Šakir i Mahmud Šakir. 

Šejh Ahmed Šakir, rahimehullahu teala, nakon što je spomenuo nekoliko rivajeta Ibn Abbasove predaje kaže: “Ovim i drugim predajama Abdullaha ibn Abbasa se u našem vremenu poigravaju zabludjeli koji se pripisuju znanju i oni drugi drski po pitanju vjere. Ove predaje uzimaju kao opravdanje ili dozvolu za suđenje laičkim, mnogobožačkim zakonima koji su propisani u zemljama islama. Postoji i predaja od Ebi Midžleza o raspravi sa ibadijma od haridžija o onome što su radili određeni namjesnici od tiranije te bi sudili u nekim sporovima oprečno Šerijatu zbog strasti ili zbog nepoznavanja propisa. Mezheb haridžija je da je počinioc velikog grijeha kafir te su se raspravljali sa Ebu Midžlezom želeći da se on složi sa njima u njihovom stavu o kufru tih namjesnika kako bi to bio izgovor njima u njihovoj pobuni protiv njih. Ove predaje bilježi Taberi a moj brat Mahmud Šakir je kod ovih predaja napisao jako dragocjen komentar kojeg želim prenijeti:

Kaže Mahmud Šakir: "Allahu moj, odričem ti se od zablude", a zatim: "Sumnjičavci i smutljivci koji su se istakli sa govorom u našem vremenu, su tražili opravdanje vladarimaza ostavljanje suda po onome što je Allah objavio, u pitanjima krvi, časti i imetka, i (sudili) nečim drugim mimo Allahovog zakona kojeg je objavio u Svojoj Knjizi dokazujući sa ove dvije predaje (Ibn Abbasa i EbiMidžleza)..."

I dakle, predmet njihovog pitanja nije ono što žele dokazati novotari našeg vremena, od suđenja u pitanjima imetka, časti i krvi sa zakonima koji su suprotni šerijatu islama, niti o izdavanju zakona (što rade sve vlade taguta koje je spomenuo Abdurrahman) kojima obavezuju sljedbenike islama da se sude po nekom drugom zakonu a ne Allahovom, jer je ovo djelo okretanje od Allahovog zakona i njegovo odbijanje i davanje prednosti propisima sljedbneika kufra nad Allahovim propisima, a to je kufr. Niko od sljedbenika kible, uz njihovu različitost, ne sumnja u tekfir onoga koji to govori i poziva tome.

A naše današnje stanje je da se u potpunosti uopšteno napuštaju allahovi zakoni (kakav ti je slučaj u Turskoj, Bosni i Egiptu), bez izuzetka, i davanje prednosti drugim zakonima mimo Allahovog zakona iz Kur'ana i sunneta, i poništavanju svega što je došlo u Allahovom zakonu...

Pa ko dokazuje sa ove dvije predaje (Ibn Abbasa i EbiMidžleza) i drugim predajama iz ove oblasti, iskrivljuje njihova značenja želeći da pomogne vladara ili (to radi) sa ciljem dozvoljavanja suđenja nečim drugim mimo onoga što je Allah objavio i učinio obaveznim svojim robovima,pa je propis ovakvog kao propis onoga koji niječe nešto od Allahovih propisa, od njega se traži da se pokaje a ako ustraje i uzoholi se i niječe Allahov zakon ili bude zadovoljan sa promjenom propisa, pa propis nevjernika koji ustrajava na kufru je poznat."

(Umdetu Tefsir 4/156-157; Davabitu tekfiril-mu'ajen str. 294-296)

Završen citat uz djelimično proširenje citata Mahmud Šakira iz tefsira - u odnosu na citat iz knjige Ula Rašida kojeg je odobrio Salih Fevzan.

I kaže Ahmed Šakir, rahimehullah: "Zar je dozvoljeno u Allahovom šerijatu da muslimani u svojim državama sude zakonodavstvom uzetom od ateističke i mušričke Evrope? Zakonodavstvom u kojem su strasti i zabludjela mišljenja, a kojeg mijenjaju kako hoće i onaj ko ga je postavio nije vodio računa hoće li se poklopiti sa islamskim šerijatom ili ne? Muslimani nisu nikada – shodno našem znanju – bili ovako iskušani u svojoj historiji osim u vremenu Tatara, a predstavljao je je najgori  period zulma. Međutim pored toga muslimani mu se nisu pokorili, već je islam savladao Tatare i uveo ih u okrilje šerijata… 

Vidite li taj snažni opis hafiza Ibn Kesira u 8. hidžretskom stoljeću laičkog zakona kojeg je postavio neprijatelj islama Džingishan? Zar ne vidite kako tim opisom Hafiz opisuje stanje muslimana danas u 14. stoljeću? 

Osim što je razlika u tome da je u to vrijeme to bilo prisutno kod posebne skupine vladara koje je vrijeme brzo pregazilo te su se utopili u šerijatu i nestao je trag njihova djela.

 A muslimani su danas u još gorem stanju i još većeg zulma i zalama (tmine). Većina islamskog ummeta se danas gotovo utopila u ove zakonike koji su oprečni šerijatu a koji u mnogome naliče Jasiku kojeg je postavio čovjek nevjernik očita nevjerstva. 

Ovi zakoni koje postavljaju ljudi koji se pripisuju islamu, zatim ih uče muslimaska djeca i ponose se time i roditelji i sinovi, te se vraćaju na taj savremeni Jasik i omalovažavaju one koji im se suprostavljaju u tome i opisuju one koji ih pozivaju da se drže njihove vjere i šerijata da su zaostali i kruti i tome sličnim pogrdnim nadimcima. 

Oni zavlače svoje ruke u ono što je ostalo od islamskog šerijata pa žele i njega promijeniti u svoj Jasik; nekada blagošću, nekada spletkama i prevarama, a ponekad onim što imaju u svojim rukama od moći i vlasti, i jasno govore, bez stida kako žele odvojiti vjeru od države. Pa da li je, nakon ovoga, dozvoljeno ijednom muslimanu da prigrli ovu novu vjeru, tj. vjeru novog zakonodavstva? 

Zar je dozvoljeno čovjeku muslimanu da bude sudija u okrilju ovog savremenog Jasika, da radi po njemu i da ostavi Šerijat jasni?

 Ne mislim da ima čovjeka koji je musliman koji zna svoju vjeru i vjeruje u nju u cjelini i u detaljima, vjeruje da je Kur'an koji je objavljen Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jasan i da mu ne dolazi zabluda ni preda ni straga, i da je pokoravanje njemu i Poslaniku koji je došao s njim kategorička obaveza u svakom stanju, ne mislim osim da bi takav bez dvoumljenja i dvosmislenosti rekao da je sudstvo u takvoj situaciji batil u osnovi. 

Stvar po pitanju ovih laičkih zakona je jasna poput sunca a to je: očit kufr u kojem nema skrivenosti niti vrdanja, i nema opravdanja nikome ko se pripisuje islamu, ma ko on bio, da radi po njima, da im se pokorava ili podržava. Neka se svaki čovjek pripazi za sebe a svako će zbog sebe biti obračunat.” (Umdetu et-tefsir, str. 171)

A evo da te još više rastužimo citiraću ti Abdurrahmana Mahmuda, iz njegove knjige (Tešri'ul am ili Hukm bi gajri ma enzelAllah) gdje na 200. strani kaže: "ODGOVOR NA ČETVRTU ŠUBHU: (onima koji kažu) DA IZLAZI IZ VJERE SAMO ONAJ KOJI OHALALI ILI NEGIRA ONO ŠTO JE ALLAH OBJAVIO"

A upravo je ovo govor Abdurrahmana Kuduzovića i sličnih njemu jer je rekao: 

Nevjernik je samo onaj vladar koji smatra da je dozvoljeno suditi prema nekom drugom, a ne prema islamskom zakonu, (znači ko ohalali) odnosno onaj koji smatra da šerijat nije podesan za ovo vrijeme.... (tj. onaj koji negira da je šerijat za danas)

Od 200-220 stranice obrađuje ovu šubhu i veže je za murdžije i džehmije i kaže na kraju:

"A što se tiče djela koja izvode iz vjere, bilo riječi ili praktičnih djela – za koje smo prethodno spomenuli primjere –na njih se ne primjenjuje ovo pravilo (da čovjek ne izlazi iz vjere sve dok ne ohalali ili negira), nego ko god ih učini on je nevjernik, svjedeno ohalalio ili ne ohalalio.

I pošto smo ovo pojasnili kažemo: Vladar koji u osnovi ne sudi po onome što je Allah objavio – i koji to ne ohalali (nego samo sudi) – dokazi ukazuju da je takav nevjernik i to smo pojasnili u posebnim poglavljima." (Tešri'ul am, str. 219)

Pa hajde nam Abdurrahmane pojasni da li su i ovi učenjaci haridžije i tekfirovci jer govore isto što govore oni koje optužuješ da su tekfirovci i haridžije?Ili imaš neke dvostruke standarde?Pa ako prihvataš definiciju taguta od ibn Kajjima (a čisto sumnjam da prihvataš jer ne bi ovako pričao), i govore drugih spomenutih u ovom radu, a budeš i dalje isto govorio biti ćeš sljedbenik strasti!

I na kraju:

1. Čak i da uzmemo i da si sve upravu, da je suđenje po onome što Allah nije objavio u svakom slučaju i svakom stanju mali kufr, ti i tvoji ste opet ohalalili i dozvolili i branite tagute koji to čine, i pozivate da im se daje glas i da se podržavaju i da se ulazi u njihove vlade i da se obnašaju funkcije taguta?!

2. Čak i da si sve upravu oko mesele suđenja, šta ćemo sa meselom propisivanja zakona u kojoj nema tefsila kojeg si spomenuo i koji je sam po sebi širk i izvodi iz vjere, što rade svi spomenuti taguti?!

3. Čaki da si sve upravu oko mesele nesuđenja Allahovim zakonom, šta ćemo sa meselom tehakuma (traženja suda) što čine sve ove vlade i države u UN i drugim međudržavnim organizacijama, koji je sam po sebi posebna mesela i različita od mesele suđenja i koja je zaseban širk?!

4. Čak i da si sve u pravu u meselinesuđenja šta ćemo sa parolama Erdogana i njegove stranke "Vlast/hakimijet pripada narodu", koje su mutevatirom potvrđene sa njegovih kampanja i bilborda?!

5. Čak i da si sve upravu po pitanju mesele suđenja, šta ćemo sa time što svi ovi vladari danas ne daju da se sudi po šerijatu, a ako ne vjeruješ probaj ti u Bosni kod Bakira Izetbegovića zatražiti da ti dozvoli da sudiš (pošto si pravnik) po šerijatu, onima koji bi to htjeli, umjesto da im sudi tagut Bosne?!

6. Čak i da si sve upravu po pitanju mesele suđenja i vladara, šta ćemo sa samim zakonom Bosne, Egipta, Turske, da li se ti zakoni smiju nazvati tagutski ili su islamski, i koji je propis samog zakona? Pa ako već kažeš da je vladar koji vlada sa tim zakonom musliman, a nije,koji je propis onih koji te zakone nameću svim ljudima i obavezuju ih da postupaju po njima?!

I na kraju evo ti zakletva koju polaže turski presjednik i koja se nalazi u turskom ustavu kao obavezna pa bi te zamolili da nam kažeš propis osobe koja je položi:

 ČLAN 103 – Pri preuzimanju dužnosti Predsjednik Republike polaže sljedeću zakletvu pred Velikom Nacionalnom Skupštinom Turske:

"Kunem se svojom čašću i integritetom, pred veličanstvenom turskom nacijom i pred historijom, da ću ja kao Predsjednik Republike čuvati postojanje države i njenu neovisnost, i jedinstvo države i naroda, i potpuni suverenitet (vlast) koji pripada narodu i da ću se pridržavati ustava, zakonskih odredbi i demokratije, i principa i reformi Ataturka i principa sekularne Republike..."

     (na bini iza Erdogana stoji slogan: "VLAST / ZAKONODAVSTVO PRIPADA NARODU")

Pa bujrum Abdurrahmane i sve ostale daije koji su tvog "profila" recite nam šerijatski propis čovjeka koji kaže ove riječi.

P.S 

Halali ako imamo pravopisnih grešaka, pošto vidimo da te i to opteretilo u zadnje vrijeme, nego se fokusiraj na suštinu mesele.

Administracija Tewhid Dava