Hadis koji govori o uzimanju naknade za rukju je hadis od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem stoji:
„Grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, otišla je na put. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovijednik beduina razbolio se od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: "Usitinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo." Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi s nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru El-Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da je čvrsta vrpca otpuštena. Kada su ga ashabi napustili, zapovijednik je povratio svu svoju snagu. Pošto su beduini ispunili svoje obećanje, ashabi su rekli: "Podijelimo nagradu!" Onaj ashab što je proučio rukju odgovorio je: "Ne činimo ništa dok se ne vratimo Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ispričamo mu naš slučaj." Kasnije, kada su došli kod njega i ispričali mu šta se desilo, on je prokomentarisao: "Kako ste znali da je El-Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu. Sada, podijelite ono što imate između sebe i ostavite jedan dio i meni!“ (Buhari i Muslim)
Pa su dozvolu uzimanja naknade za učenje rukje ispravnim smatrali šejh Ibn Baz, rahmetullahi alejhi, (Medžmu'ul fetava Ibn Baz 19/338), Usejmin, rahimehullah, (audio snimak), stalna komisija za fetve i drugi.
Međutim, postavlja se pitanje: Kako razumjeti ovu predaju i da li je naknada uzeta u zamjenu za izlječenje ili za samo učenje? Ili drugim riječima: Da li učač ulazi u poglavlje الإجارة tj. iznajmljivanje njega lično ili الجعالة naknada za postignuti rezultat.
Da pojasnimo, čovjek izgubi ručni sahat koji mu puno znači. Želi iznajmiti ljude da mu nađu taj sahat. On ima dvije opcije:
1. Idžar je da iznajmiš nekoga koji će određeno vrijeme (5 sati, 8 sati dnevno....) pretraživati neku oblast i za svaki sahat ima određenu nadoknadu bez obzira našao sahat ili ne on će dobiti naknadu jer se trudio i radio je na tome.
2. Džeala je da kažeš: Ko nađe izgubljeni sahat dobiće toliko i toliko naknade. Dakle, neko će tražiti dnevno 8 sati i tako možda 5 ili više dana ali ako ne nađe sahat neće dobiti ništa. Pa je nadoknada povezana sa nalaženjem sahata dok je prva situacija drugačija, on nadoknadu dobija za trud pa makar i ne našao sahat.
Što je kod nas poznato kao rad po satnici ili po učinku.
Tako je kod rukje. Ako kažemo da je učenje rukje idžar onda učač ima pravo da traži nadoknadu pa makar onaj kome se uči i ne bio izliječen. Ali ako kažemo da je učenje rukje džeala onda nema učač pravo da traži nadoknadu osim ako osoba bude izliječena (tj.ako se postigne rezultat).
Da je rukja džeala i da učač nema pravo na nadoknadu osim nakon što osoba bude izliječena je stav šejha Šenkitija od savremenih učenjaka i šejhul Islam od selefa i drugi.
Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah, nakon što je naveo hadis:
إن أحق ما أخذتم عليه أجرا كتاب الله
"Najpreče za šta ćete uzeti nadoknadu je Allahova knjiga." (Buhari) Kaže: "Ovo je pitanju RUKJE, pa je naknada uzeta zbog izlečenja bolesnog a ne kao naknada za učenje." (Medžu'ul-Fetava, 18/128) A ovakav zaključak izvodi i u 20.tomu na 507.stranici.
Ako uzmemo da je došlo do izlečenja onda je dozvoljeno uzeti nadoknadu ali nije obaveza. U hadisu kojeg bilježi Muslim od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
ما من غازية تغزو في سبيل الله فيصيبون الغنيمة، إلا تعجلوا ثلثي أجرهم من الآخرة، ويبقى لهم الثلث، وإن لم يصيبوا غنيمة، تم لهم أجرهم
-"Nema borca koji se bori na Allahovom putu pa dobije ratni plijen a da nije preduhitrio dvije trećine nagrade koja slijedi na Sudnjem Danu a ostala mu je za tada jedna trećina. A ako ne dobiju ratni plijen biće im (na S.Danu) data potpuna nagrada." (Muslim 1906)
Stav šejha Muhammeda Ferida Feredža je da je ovaj hadis uopšten i da svako uzimanje naknade za neki ibadet (u ovom slučaju učenje rukje) umanjuje nagradu za dvije trećine. Dakle, u slučaju izlečenja dozvoljeno je uzeti nadoknadu ali će to umanjiti nagradu na S.Danu.
A što se tiče hedije-poklona njega je dozvoljeno prihvatiti u svakoj situaciji, došlo do izlečenja ili ne, odredio učač nakdoknadu ili ne.... ako onaj kome se uči rukja sam od sebe dadne hediju učaču onda je to dozvoljeno i nema nikakve zabrane.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: prof. Ifet Zukorlić
Odgovorio: prof. Ifet Zukorlić
No comments:
Post a Comment