KRATKI OSVRT I UPOZORENJE NA KNJIGU "ŠIJE I HARIDŽIJE" - 2 DIO

- Murdžijsko izvitoperavanje istine

i zaglupljivanje omladine koja je željna istine -

Do nas je doprla knjiga koja je prevedena na bosanski jezik, a koja nosi naziv "Šiije i Haridžije" koju je napisao dr. Ali Muhammed es-Sallabi. Zanimljiv naslov i uvijek aktuelna tema o kojoj se često govori. Pogledali smo sadržaj knjige i vidjeli neke zanimljive teme koje ćemo, inšaAllah, malo analizirati, i skenuti čitaocima pažnju na neke od grešaka koje se pojavljuju u knjizi.

Ono što nam je zapalo za oko jeste poglavlje o "Uvjetima tekfira", koje je itekako važno za ovu temu, jer onaj koji nema znanje o uvjetima i preprekama ne smije se baviti ovom temom.

Drugi uvjet koji pisac navodi jeste "namjera", pa kaže:

"Nakon što se ispuni uvjet znanja, tako što će se pojasniti i dostaviti istina, ako i dalje ostane pri stavu čija je psljedica nevjerstvo ili proklestvo opet nije dozvoljeno da se proglasi nevjernikom, jer je potrebno ispunjenje ostalih uvjeta, a sljedeći je namjera. Dakle, dužnost je ustanoviti da li taj čovjek svjesno podupire zabludu i suprostavlja se istini..."

Također ovaj uvjet koji je polovično naveden, tj. svjesno podupiranje neistine i suprostavljanje istini, nije validan kao dokaz da se neko ne treba proglasiti nevjernikom. Dokaz za to jeste govor Uzvišenog, koji kaže:

وَلَئِن سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ ۚ قُلْ أَبِاللَّـهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ ﴿٦٥﴾ لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ ۚ إِن نَّعْفُ عَن طَائِفَةٍ مِّنكُمْ نُعَذِّبْ طَائِفَةً بِأَنَّهُمْ كَانُوا مُجْرِمِينَ ﴿٦٦﴾

"A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.' Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci." (Et-Tevbe, 65-66) 

Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako Uzvišeni naziva nevjernicima one koji su bili vjernici, nakon što su se ismijavali sa ashabima iako nisu imali namjeru da počine kufr u Allaha. Ovo je dovoljan dokaz za one koji razuma imaju, a Allah je Onaj koji uputu daje.

Također, kaže šejh Ebu Bekr Ahmed ibn Ali el-Džessas el-Hanefi na riječi Uzvišenog:
- "A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.' Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci." (Et-Tevbe, 65-66), ukazuju da je onaj ko izgovori riječi kufra u šali (tj,nisu imali namjeru da istinski govore kufr), podjednak sa onim ko riječi kufra izgovori u zbilji, osim ako se ne radi o prisli, jer ovi munafici spomenuli da su pomenute riječi izgovorili u šali pa ih je Uzvišeni obavjestio da su postali nevjernici tom šalom.
(Pogledati 28str. knjige: "Dokazi da riječi, djela i uvjerenja izvode iz vjere kroz govor uleme", koju je napisao Alevi ibn Abdul-Kadir es-Sekkaf, a predgovor na knjigu je dao šejh Bin Baz.)

Također kaže šejh Bedru-din ibn Muhammed ez-Zerkeši eš-Šafiij na riječi Uzvišenog:
- "Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." (Et-Tevbe, 65-66), ko u šali izgovori riječi kufra nevjernik je pa makar i ne ciljao (nemao namjeru da učini) kufr. Isto tako haram je čovjkeu da u šali, ne ciljajući krađu, uzme imetak drugoga.
(El-Mensur fil kavaid el fikhijje, 2/380)

Također šejh Muhammed ibn Ismail el-emir es-Sanani, kaže:
"Pravnici u svojim djelima u poglavlju o riddetu jasno spominju da je onaj ko izgovori riječi kufra nevjernik pa makar ne ciljao (nemao namjeru)značenje tih riječi (riječi kufra).
(Tathirul itikad min derenil ilhad, 30 str.)

Kaže Šejh Muhammed ibn Ali eš-Ševkani:
"Veliki broj ljudi izgovori riječi kufra pa kažu: Ja sam jevrej, uradiću to i to, pa tako postaje murted nekada riječima a nekada djelom a da toga i nije svjestan (tj da nije imao namjeru postati nevjernik)."
(Ed-Devaul adžil 19)

I kaže šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah:
"A u suštini, ko god kaže ili počini ono što je kufr, postaje kāfir, čak i ako on nije želio (nemao namjeru) da postane nevjernik, jer niko ne želi kufr, osim ako Allāh to želi.'' (Sarimul meslul 178)

Međutim kod džehmija je kufr samo poricanje nakon spoznaje pa nam je onda jasno zašto je sveo kufr i uslovio namjeru samo sa ciljem svjesnog podupiranja zablude.

Sa ovim završavamo i upozoravamo omladinu na čitanje ovakve literature, a Allah nam je dovoljan kao pomagač!

Es selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Obradio: Tewhid Dawa